Vijesti

ISPLIVALI DOKAZI: Pogledajte snimak kako Hrvati truju građane BiH radioaktivnim OTPADOM, nude im dva miliona maraka godišnje…(VIDEO)

Signal za mobitel je sve slabiji, rupe u kojima ga nema sve veće. Odvrnete “po željama” radio Prijedora ili Dodikovog RTRS-a, jer njihov signal ne šumi – piše Jutarnji.

Čim pređete granicu BiH i uđete u Hrvatsku približavate se njenoj zadnjoj općini. Kada dođete u mali gradić pod nazivom “Dvor” znajte da ćete uskoro nabasati na tablu s natpisom “kraj puta”.

Upravo u tom mjestu i na tom kraju puta – u kasarni Čerkezovac – hrvatske vlasti odlagat će nuklearni otpad ugrožavajući tako direktno živote stotina hiljada ljudi.

Kao da je neko kakvim pravilnikom odredio da rupe na cesti moraju biti sve veće i veće, sela sve pustija, a kuće ruševnije. Signal za mobitel je sve slabiji, rupe u kojima ga nema sve veće. Odvrnete “po željama” radio Prijedora ili Dodikovog RTRS-a, jer njihov signal ne šumi – piše Jutarnji.

Usput ćete sresti dva, tri djeda na biciklu ili starom Zetoru. One koje nije rastjerao rat, a onda i bijela kuga, ostali su u ovom najtužnijem dijelu Hrvatske. Svi znaju da je i trećina od prijeratnih 15.000 stanova obmana, formalnost i brojka na papiru, jer prebivalište u Dvoru imaju i ljudi koji žive u Sisku, Zagrebu, Austriji, Njemačkoj, pa i onih 50 koji su u posljednje tri godine odselili na Island.

Politička odluka

U Dvoru nema nijedne firme ni ozbiljnijeg pogona u kojima bi se nešto proizvodilo, ako izuzmemo dvije pilane. A i da ima, ko bi u njima radio, kad s radnom snagom muku muče ona četiri obrta koja se bave proizvodnjom košnica za pčele, dva, tri građevinara i isto toliko trgovina. Takvih problema nema jedino Općina, njihovo komunalno poduzeće i državne institucije koje su se sve natiskale u općinskoj zgradi u središtu mjesta. I policija dakako, čija dva djelatnika strpljivo stoje uz cestu s mjeračem brzine, nadajući se da će im ususret naići bilo kakvo vozilo da im ubije dosadu. Licemjerno bi bilo od tih nesretnih ljudi tražiti optimizam i fotografirati im nasmijana lica.

Političari su zaključili da bi ovo mjesto bilo baš dobro za odlaganje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško. Budući da stručnjaci studijom utjecaja na okoliš tek trebaju utvrditi ispunjava li lokacija tehničke uvjete, vjerovatno su kriteriji za odabir lokaliteta Čerkezovac bili baš prethodno opisani detalji.

Sve je naopako i ne treba stoga čuditi paradoks koji na mala vrata, polako, ali vrlo izvjesno ulazi u ovu općinu – da bi stanovnike baš to odlagalište radioaktivnog otpada na Čerkezovcu moglo spasiti od izumiranja! Svojevrsnom ekorentom (zajmom zemljišta) planiranom na godišnjem nivou u iznosu od osam miliona kuna (oko dva miliona maraka) gotovo bi se udvostručio njihov godišnji budžet i sasvim sigurno popravio kvalitetu života. S druge strane, teško da će stigma općine u koju se odlaže opasan otpad privući nove mlade porodice i investitore s novim radnim mjestima, o čemu mašta svaki hrvatski načelnik i gradonačelnik.

Kako zaista stoje stvari

Republika Hrvatska (HEP i GEN energija) je u 50-postotnom suvlasništvu Nuklearne elektrane Krško, koliko ima i Republike Slovenija. Dvije države obvezne su zbrinuti opasni otpad koji tamo nastaje posljednjih 38 godina. Četiri lokacije dosad spominjale su se kao mjesta na kojima bi Hrvatska zbrinjavala svoj dio radioaktivnog otpada: Moslavačka gora, Trgovska gora, Papuk i Psunj.

Početkom 1990-tih godina pokrenut je postupak izbora lokacije, a 1999. godine u Hrvatskom saboru Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske, kao preferentna lokacija za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, određena je lokacija Trgovske gore za provođenje daljnjih preliminarnih istraživanja u skladu s međunarodnim standardima, tada s lokalitetom Majdan. Prije pet godina umjesto Majdana je donošenjem Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnoga goriva u javni prostor ušla nova lokacija – Čerkezovac, vojni kompleks na 60 hektara, koji je u studenome prošle godine, donošenjem Nacionalnog programa provedbe Strategije zbrinjavanja, na neki način i potvrđen.

Strategiju, koju je prihvatila Vlada, izradio je Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost koji je ukinut u januaru ove godine, a poslove iz njihove ingerencije preuzeo je MUP. Posao prikupljanja sredstava za zbrinjavanje otpada povjeren je Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško, na čijem je računu dosad 270 miliona eura. Osim toga, oni su zaduženi i za provedbu programa zbrinjavanja. Fond u svojem planu rada predviđa troškove za edukaciju stanovništva, PR, pa odatle i ona stavka od osam miliona kuna (dva miliona maraka) svojevrsne rente lokalnoj upravi.

“Ministarstvo odbrane Hrvatske vojarnu Čerkezovac proglasilo je neperspektivnom i u završnoj je fazi prepuštanja objekta Ministarstvu državne imovine, tako su nam rekli u MORH-u, a u Fondu potvrdili da tamo planiraju početak i provođenje istražnih radova sukladno Nacionalnom programu provedbe Strategije. No, da bi se sve to formaliziralo i da Čerkezovac doista postane prvi i jedini hrvatski Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, potrebna je još samo jedna jedina politička odluka. Ona će biti donesena 30. septembra u Ljubljani, na sastanku Međudržavnog povjerenstva Hrvatske i Slovenije za NE Krško”, pojašnjava Jutarnji list.

Republika Hrvatska će tada odlučiti je li joj tehnički i finansijski prihvatljiv slovenski prijedlog da oni preuzmu poslove zbrinjavanja, i svog i hrvatskog dijela, u Vrbini na području Krškog, ili će se svatko sanirati svoj dio.

“Slovenci, dakle, žele zbrinuti i hrvatski otpad, lokalno stanovništvo također podržava takav razvoj situacije, a snažnu podršku daju im vlasti Republike Srpske i Unsko-sanskog kantona susjedne BiH jer oni ne žele smeće u susjednom dvorištu. Unatoč tome, Republika Hrvatska mogla bi se odlučiti za Čerkezovac, a presudna bi mogla biti dva razloga, prvo – novac. Procjenjuje se da bi trošak saniranja radioaktivnog otpada u Čerkezovcu mogao biti oko 203,6 miliona eura, a taj isti posao Slovenci bi odradili za 250 miliona. Te brojke otkrio je direktor Fonda Hrvoje Prpić”, prenosi Jutarnji.

Drugo, Čerkezovac je nužan jer bi riješio još jedan gorući problem – institucionalni otpad.

– Republika Hrvatska ne posjeduje odlagalište radioaktivnog otpada, a postojeći institucionalni otpad zbrinjavao se u skladištima na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada te Institutu Ruđer Bošković. Oba skladišta su popunjena i zatvorena.

Mještani “oguglali”

O svemu tome mještani Mijatovića, sela koje se naslanja na Čerkezovac, ne znaju ni slova više negoli su znali 2015. kada su prvi put čuli za mogućnost da se sagradi odlagalište pokraj njihovih kućnih pragova. Najbliža susjeda Čerkezovcu Mira Majkić tada je bila zabrinuta.

Rekla je novinarima Jutarnjeg da vojni kamioni u konvojima danonoćno nešto prevoze uz pratnju vojne policije pod rotirkama, bojeći se da je već tada u tim kamionima bio otpad, pitajući se zašto umiremo od raka, zašto se povećao broj moždanih udara i zašto svi imamo povišen tlak. Danas je puno pomirljivija, kaže da nju i njezine susjede ionako nitko ništa ne pita te da će biti onako kako odluče oni na vrhu.

– Nemam zapravo ništa protiv, neka me isplate ako žele, ja ću kupiti drugu kuću i riješen problem. Ako i ostanem tu, ne vjerujem baš da će im Europa dopustiti da nas truju – tješi se Mira. Pristup vojarni je i dalje zabranjen, a može se vidjeti samo ulaz, jer je ostatak kompleksa zaklonjen gustom šumom i debelim betonom.

Pomiren je sa situacijom, čini se, i općinski načelnik Nikola Arbutina (SDSS), kojemu u Vijeću većinu drži njegovih sedmero stranačkih vijećnika te dva HDZ-ovca, od kojih jedan i predsjeda Vijećem. Novinari su ga pitali šta bi radije, slovensku Vrbinu ili svoj Čerkezovac.

– Meni bi bilo najbolje da se odluka donese, ma kakva ona bila. Prošlo je pet godina otkad smo u fokusu javnosti zbog radioaktivnog otpada. Mi smo svoju odluku donijeli, rekli smo da smo protiv, ali nas o tome nitko ništa neće pitati, odluka je ionako na državi. Ako država odluči da će zbrinjavati svoj dio otpada iz Krškog, onda će to sigurno učiniti u Čerkezovcu, za neku drugu lokaciju morala bi ići na izmjene prostornog plana. U pitanju je veliki novac, a treba imati na umu i institucionalni otpad, za čije zbrinjavanje nemamo ni lokaciju ni novac. Osim toga, predstavnici Fonda javno su rekli da se vojni radioaktivni otpad već skladišti na Čerkezovacu – kaže načelnik Arbutina.

Sanaderovo obećanje

Nije sretan kako su se stvari posložile, time da “prvo odredimo jedinu lokaciju pa onda idemo ispitivati je li pogodna ili nije, iako četiri desetljeća znamo da ćemo se jednom morati baviti tim otpadom iz Krškog”.

– Imali smo prosvjede koje su organizirali i na njima sudjelovali najmanje lokalni ljudi. Pozvao sam ih da idu na izvorište, tamo gdje se odlučuje. Imali smo i obećanje bivšeg premijera Ive Sanadera u Glini da radioaktivni otpad nikad neće završiti u Hrvatskoj, nego da ćemo ga izvesti. No, kad država želi riješiti ovakav problem, ide tamo gdje je najmanji otpor. Meni je Državni zavod uputio poziv da sudjelujem u određivanju lokacije i nametnuo stigmu da o nečem odlučujem.

Lokalna zajednica je zaključila da ne želi Centar, poslali smo svoje primjedbe, ali nijedna nije uvažena – nijedna. Opet, smatram da se problemi rješavaju za stolom. U ovome je puno politike i populizma, neki moji kolege to koriste jer je tema laka za prikupljanje političkih poena. To ne želim. Položio sam prisegu da ću poštovati Ustav i zakon ove države i kao čovjek i kao funkcionar, držat ću se toga. Osim toga, zbog prevelikih problema na ta ista vrata morat ću kucati opet – kaže načelnik Arbutina.

Boli ga što od Čerkezovca van ne mogu izaći sjajni projekti koje ima, o tome si je razmišljao slažući govor za Dan općine koji su slavili u petak. Već sedam godina, kaže, nabavljaju udžbenike za 153 učenika i stipendiraju putnike srednjoškolce. Ipak, kad se stvar ogoli, pa odmaknu sredstva iz fondova i decentralizirana sredstva države,

Zaključuje da bi mu dobro došao državni novac ako se realizira projekt Čerkezovac, ali on smatra da način na koji država nastoji riješiti problem nije lijep.

– Priča te nekakve novčane rente datira još iz 2014. godine, spominjalo se osam milijuna kuna, pa čak i 15 na godišnjoj razini, ali je to neozbiljno jer ne postoji zakonski okvir po kojem bi se isplaćivao taj novac. Navode da bi se to trebalo riješiti uredbom, ali ja pozivam neka donesu zakon pa da sve to uđe u javnu raspravu i bude transparentnije ako već žele biti fer. Nitko mi nije ponudio taj novac, ali ja i ne želim ulaziti u neke trgovine ili netransparentne razgovore. No, ljudi zapravo i ne žele taj novac. Mislim da se svega toga boje – kaže načelnik.

Njihova će se sudbina, dakle, odrediti, za velikim političkom stolom, a glavni igrači su vrlo suzdržani oko prognoza, i jedna strana (ona ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića) i druga (ona ministrice infrastrukture slovenske ministrice Alenke Bratušek) upućuje nas na zaključke sastanka dogovorenog za 30. septembra. Naše pitanje, zašto Republici Hrvatskoj nije prihvatljiv slovenski prijedlog, Ćorićevo ministarstvo je ignoriralo. Slovenci nam potvrđuju da su zakonom regulirali i potvrdili Vrbinu u općini Krško kao mjesto za odlaganje niskog i srednje radioaktivnog otpada NE Krško, no zašto Hrvati ne žele prihvatiti njihov prijedlog, ne žele komentirati.

Nervoza s obe strane granice

Župan Općine Krško Miran Stanko kaže da tamo desetljećima žive s nuklearnim postrojenjem, a da su od 2005. do 2009. godine imali javnu raspravu o položaju odlagališta. Lokalna zajednica prihvatila je Vladin plan i tada je usvojen njihov Nacionalni plan. Za to primaju naknadu, kako oni kao lokalna uprava, tako i stanovništvo koje živi u neposrednoj blizini NE Krško, svaka obitelj po 350 eura. No, isto tako, napominje da se lokalna zajednica snažno protivi hrvatskom otpadu na Vrbini. Ni po čemu njihovo mjesto nije drukčije od drugih, osim što su im primanja nešto viša zahvaljujući elektrani.

Porodice iz neposredne blizine su iseljene, zadnjih 11 prije nekoliko godina o trošku slovenske vlade, a sve kako bi se na tom mjestu sagradila golema privredna zona. Nivo zračenja, koje se svakodnevno mjeri, nije veća nego u bilo kojem dijelu Slovenije ili Hrvatske.

Kako piše Jutarnji, u našoj zemlji puno je više nervoze.

“Iako su bili uključeni u sastanke, a možda baš zbog toga, na drugoj obali Une, u Novom Gradu u Republici Srpskoj organiziraju protestno okupljanje kako bi glasno rekli ne Čerkezovcu te za petak pozivaju sve građane sjeverozapadne BiH te iz Sisačko-moslavačke županije u Hrvatskoj da im se pridruže.

“Smatramo da je krajnje vrijeme da potvrdimo jedinstveno stajalište i da nakon 20 godina istrajavanja i protivljenja namjerama Hrvatske ne dopustimo podjele po bilo kojoj osnovi, osobito političke performanse usmjerene na prikupljanje jeftinih političkih poena”, navodi se u pozivu u kojem najavljuju brojne političare.

Ljuti su i u Unsko-sanskom kantonu, njihov premijer Mustafa Ružnić kaže da Republika Hrvatska nije nikada službeno upoznala vladu Unsko-sanskog kantona s time da ima plan i namjeru graditi ili uspostaviti odlagalište radioaktivnog i nuklearnog otpada na lokaciji Trgovske gore, iako je još 1999. godine službeno reagirao tadašnji predsjednik Unsko-sanskog kantona, zahtijevajući informaciju i protiveći se usvojenoj odluci putem Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. No, od tada do danas od nadležnih tijela Republike Hrvatske mediji nisu dobili nikakav odgovor niti informaciju.

Kaže da je na zajedničkom sastanku u septembru sisački župan Ivo Žinić rekao da to odlagalište neće imati negativan utjecaj na stanovništvo i okoliš, ali da su njihova stajališta suprotna “jer na temelju naših stručnih analiza i argumenata lokacija Čerkezovac će imati trajni negativni utjecaj na cijelo područje Pounja, Krajine i Banije, i takvo nuklearno postrojenje bi bilo trajna sigurnosna prijetnja za cijelu regiju”.

‘Zanemareno je stanovništvo u BiH’

– Naše informacije su da je lokacija Trgovska gora politička odluka i najmanje branjena lokacija, a izabrana je suprotno kriterijima na osnovi kojih se ocjenjuje povoljnost lokacije za takvu vrstu opasnog otpada. Od 10 eliminacijskih kriterija za izbor lokacije za skladištenje/odlaganje radioaktivnog i nuklearnog otpada, šest kriterija eliminira Trgovsku goru iz daljnjeg postupka izbora lokacije i kao takva je nepovoljna za zbrinjavanje opasnog otpada. Pri izboru lokacije potpuno je zanemareno područje i stanovništvo u Bosni i Hercegovini, što je u suprotnosti s obavezama Republike Hrvatske prema međunarodnim konvencijama i direktivama.

Opasnost od poplava, geološke i hidrološke značajke lokacije Čerkezovac upozoravaju na veoma loše osobine geološkog masiva za skladištenje/odlaganje radioaktivnog i nuklearnog otpada, a pri izboru ove lokacije zanemareni su i seizmički utjecaji – navodi premijer Ružnić, dodajući da ta odluka nije dobra poruka za dobrosusjedske odnose, jer se “trajno narušava okolinska sigurnost jednog velikog prostora u Bosni i Hercegovini, što se ne smije dopustiti, pa će tražiti od nadležnih tijela i institucija Bosne i Hercegovine da iskoriste sve međunarodne konvencije, direktive i sporazume kako bi spriječili realizaciju plana da se u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom sagradi i uspostavi nuklearno postrojenje”.

Pogledajte snimak iz općine na granici BiH i Hrvatske u koju donose nuklearni otpad…

(SB)

Loading..

Related Articles

Back to top button
Close
Close